Bol pri izdajanju: što pomaže?

Tvoje su bradavice u prvim tjednima nakon poroda osjetljivije nego ikad prije, a pumpica je za njih nešto sasvim novo. Neobično povlačenje pri usisavanju ili lagana nadraženost prvih dana doživljavaju mnoge mame, bilo da doje ili se izdajaju. I refleks otpuštanja mlijeka neke žene jasno osjete: kao trnce ili iznenadan osjećaj punoće koji nakratko može i zaboljeti.

Kod dojenja je dobro istraženo koliko traje ta početna faza. Cochraneov pregled pokazao je da je bol u bradavicama kod većine žena oko 7 do 10 dana nakon poroda bila još samo blaga – bez obzira na to čime se liječila. Za isključivo izdajanje takvih brojki nema. Jasnu granicu povlači međunarodno stručno društvo za medicinu dojenja: bol koja traje dulje od dva tjedna smatra se dugotrajnom i zahtijeva temeljito traženje uzroka.

Ali ne moraš čekati dva tjedna. Obrati više pozornosti ako …

• boli tijekom cijelog izdajanja, a ne samo u prvim trenucima,

• bol iz dana u dan jača umjesto da slabi,

• je bradavica nakon izdajanja bijela, ljubičasta ili jasno natečena,

• puca, krvari ili ima podljev,

• te već prije svakog izdajanja hvata nelagoda.

Bol nije samo neugodna. Može i usporiti otpuštanje mlijeka: stres i bol koče hormon oksitocin, koji pokreće refleks otpuštanja mlijeka. Ako se izdajaš stisnutih zuba, tijelu time zapravo dodatno otežavaš.

I ako se pitaš jesi li samo ti tako osjetljiva: u jednom istraživanju iz SAD-a gotovo 15 posto od 1.844 majke prijavilo je ozljede uzrokovane pumpicom za izdajanje. Dakle, nisi sama. A ponekad su dovoljne već male promjene na lijevku i jačini usisa da bude osjetno bolje.

Lijevak, odnosno štitnik za dojku, dio je koji stoji na dojci. U njegov se uski tunel bradavica pri svakom povlačenju uvlači pa opet otpušta, iz poteza u potez, tijekom cijelog izdajanja. Ako tunel ne pristaje, trenje ili pritisak javljaju se upravo ondje gdje ti je koža najosjetljivija.

Često se jednostavno koristi lijevak koji dođe u pakiranju. A lijevci postoje u mnogo veličina, i to s razlogom: bradavice se jako razlikuju. Čak i lijeva i desna strana mogu biti različite, a veličina se može mijenjati tijekom razdoblja dojenja. Lijevak koji je odgovarao prije šest tjedana danas može biti preuzak ili preširok.

Preuzak je lijevak ako …

• bradavica struže o stijenku tunela umjesto da slobodno klizi naprijed-natrag,

• se pri njezinu dnu stvara blijedi prsten ili poprima ljubičastu boju,

• je nakon toga nadražena, ima mjehuriće ili pukotine,

• unatoč izdajanju izlazi malo mlijeka.

Preširok je ako …

• se puno tamne areole uvlači u tunel,

• vuče ili boli pri dnu bradavice,

• mlijeko curi odozdo ili lijevak ne prianja dobro,

• su bradavica i areola nakon izdajanja natečene ili ostane crven, nadražen prsten.

Lijevak koji ne pristaje nije samo pitanje udobnosti. Međunarodno stručno društvo za medicinu dojenja ubraja pogrešnu veličinu lijevka, previsok usis i preduga izdajanja među razloge zbog kojih pumpica može ozlijediti bradavicu i tkivo dojke. A raspucane bradavice mogu se upaliti.

Znanstveno potvrđena formula za savršen lijevak ne postoji. Ali postoji dobar način da odrediš početnu veličinu, a onda konačnu riječ ima test na tvojoj dojci. Trebat će ti ravnalo s milimetarskom skalom ili krojački metar. Neki proizvođači nude i predloške za mjerenje koje možeš ispisati.

1. 1

   Odaberi pravi trenutak: Ne mjeri odmah nakon izdajanja ili dojenja, tada je bradavica istegnuta i često lagano natečena. Prije mjerenja je kratko i nježno zarolaj između dva prsta dok se ne uspravi.

2. 2

   Mjeri samo bradavicu: Tamna areola oko nje ne ulazi u mjerenje.

3. 3

   Mjeri na najširem dijelu: To je najčešće pri dnu, ondje gdje bradavica izlazi iz areole. Prisloni ravnalo poprečno i očitaj promjer u milimetrima.

4. 4

   Izmjeri obje strane: Zapiši obje vrijednosti. Lijeva i desna strana mogu biti različite.

5. 5

   Odredi početnu veličinu: Uobičajeno pravilo glasi: promjer pri dnu plus 2 do 4 milimetra. Neki stručnjaci umjesto toga mjere vrh bradavice i uzimaju istu veličinu ili 1–2 milimetra više, kako preporučuje, primjerice, australska udruga za dojenje. Oboje služi samo kao početna vrijednost. U jednoj maloj studiji iz 2025. majke su se s manjim, individualno prilagođenim lijevcima izdajale ugodnije i u prosjeku izdale čak malo više mlijeka nego s uobičajenom veličinom. Ako si između dvije veličine, isprobaj obje.

6. 6

   Isprobaj na pumpici: Postavi lijevak po sredini i kreni s najslabijim usisom. Pogledaj kroz prozirni tunel: bradavica je u sredini, pri svakom povlačenju lagano klizi naprijed-natrag i nigdje ne struže. Areola uglavnom ostaje izvan tunela.

7. 7

   Provjeri nakon izdajanja: Ako bradavica izgleda kao i prije – nije promijenila boju, nije jasno natečena i nema pukotina – veličina odgovara.

8. 8

   Ponovno izmjeri: najkasnije kad se bol vrati. Bradavice se tijekom dojenja mijenjaju, pa se smije mijenjati i tvoj lijevak.

Lijevci drugih veličina dostupni su kao dodatna oprema za većinu pumpica, primjerice u ljekarni ili trgovini medicinskim pomagalima. Ako si pumpicu posudila, tamo pitaj za druge veličine i zatraži savjet oko postavki.

Mnoge pojačaju usis jer misle: više snage, više mlijeka. To vrijedi samo do određene točke. U jednoj australskoj studiji majke su se izdajale na svojoj „najjačoj još ugodnoj“ razini usisa, dakle na najjačoj postavci koja je još bila ugodna. Tada je mlijeko teklo brže, a izdale su i više nego na slabijim razinama. Jače od ugodnog, međutim, ne pomaže: prejaki usis jedan je od čestih uzroka nadraženih bradavica, a bol koči refleks otpuštanja mlijeka.

Ovako pronađi svoju razinu:

1. 1

   Svako izdajanje započni na najslabijem usisu. Ako odmah pojačaš do kraja, može boljeti i ozlijediti bradavicu.

2. 2

   Pričekaj da mlijeko počne teći. To može potrajati minutu-dvije.

3. 3

   Zatim pojačavaj korak po korak dok ne postane neugodno.

4. 4

   Vrati jednu razinu niže. To je današnja jačina usisa za tebe.

5. 5

   Traži je iznova pri svakom izdajanju. Osjetljivijih dana bit će niža, i to je sasvim u redu.

Dvije ti stvari pomažu da i s nježnijim usisom dobro izdaš mlijeko. Prvo: uključi ruke. Ako tijekom izdajanja ravnim dlanom nježno pritisneš dojku, može poteći više mlijeka. Nježno znači bez gnječenja i bez boli. Drugo: izdajaj obje strane istodobno, ako tvoja pumpica to može. U studiji s 31 majkom to je potaknulo više refleksa otpuštanja mlijeka nego izdajanje prvo lijevo pa desno, a dalo je više, pa čak i nešto masnije mlijeko. Osim toga, cijelo izdajanje traje kraće.

Često se podcjenjuje i opuštanje. Nekoliko minuta topline prije izdajanja, topli napitak, fotografija ili video tvoje bebe, nošeni bodi koji možeš pomirisati: sve to pomaže tvom tijelu da otpusti mlijeko, i uz manji usis.

Većina izdajanja traje 15–20 minuta ili dok mlijeko ne počne samo kapati. Isplati se nakon toga nastaviti još nekoliko minuta jer ponekad dođe još jedan refleks otpuštanja mlijeka. Više od 30 minuta, prema australskoj udruzi za dojenje, za većinu je žena ipak predugo. Ako redovito provodiš 40 ili 50 minuta na pumpici samo da uhvatiš posljednju kap, tvoje će bradavice to platiti.

Važnija od trajanja je redovitost: koliko često izdojiš mlijeko obično je važnije od toga koliko dugo traje jedno izdajanje. Ako se isključivo izdajaš, u prvim tjednima uobičajeno je 8 do 12 izdajanja u 24 sata, danju otprilike svaka dva do tri sata i barem jedno izdajanje noću ili rano ujutro. U tom razdoblju pauza ne bi trebala trajati dulje od oko četiri sata. Noću vrijedi: prvo polegni bebu na leđa u njezinu vreću za spavanje, u vlastiti krevetić, bez jastuka, pokrivača ili gnijezda, pa se tek onda izdajaj. Nemoj se izdajati s bebom u naručju na sofi ili u fotelji, gdje biste oboje mogli zadrijemati. Kad se stvaranje mlijeka ustali, nakon otprilike tri mjeseca mnogima je dovoljno 5 do 6 izdajanja, dok god količina ostaje stabilna.

To je izravno povezano s boli. Duge pauze čine dojku prenapunjenom, a prenapunjena dojka je tvrda, zategnuta i bolna. S druge strane, i previše izdajanja stvara probleme: ako dodatno izdajaš da bi dojku „posve ispraznila“, time naručuješ još više mlijeka. Dojka ostaje prepuna, tkivo otiče, a rizik od zastoja i upale raste.

Jednostavno pravilo kad se količina mlijeka već ustali ili kad se izdajaš uz dojenje glasi: izdajaj onoliko često i onoliko koliko bi tvoja beba popila. U fazi uspostavljanja mlijeka to ne vrijedi, osobito ne kod nedonoščeta ili bolesne bebe. Tada je cilj izgraditi punu dnevnu količinu, čak i ako beba trenutačno dobiva malo. Kao cilj se najčešće uzima najmanje oko 500 ml u 24 sata do kraja drugog tjedna, a još bolje oko 750 ml. Ako je beba u bolnici, pitaj tim koji se brine o njoj koji je vaš cilj. Ako uz dojenje želiš stvoriti malu zalihu, jutro je dobar izbor jer je dojka nakon noći obično najpunija.

Čak i s odgovarajućim lijevkom koža se može pobuniti, osobito u prvim tjednima ili ako se često izdajaš. Dobra vijest: nadražene bradavice najčešće zacijele čim se ukloni uzrok. Do tada pomaže nekoliko jednostavnih stvari:

• Majčino mlijeko umjesto kreme: Nakon izdajanja namaži nekoliko kapi mlijeka po bradavici i pusti da se osuši na zraku. U istraživanjima je to pomoglo barem jednako dobro kao lanolin. Iznimke: ako ti bradavica nakon izdajanja pobijeli, odmah je utopli umjesto da je sušiš na zraku. Kod soora je važnije održavati područje suhim.

• Lanolin samo ako ti odgovara: Smiješ ga nanijeti u tankom sloju. No prema Cochraneovu pregledu nije učinkovitiji od majčinog mlijeka ili od toga da ne staviš ništa, a rijetko može izazvati i kontaktnu alergiju. Ako koža ispod njega pocrveni i svrbi, nemoj ga koristiti.

• Bez ribanja: Bradavice nemoj posebno prati sapunom niti ih dezinficirati. To omekšava kožu i dodatno je nadražuje. Dovoljan je običan tuš.

• Drži suhim: Vlažne uloške za dojenje odmah promijeni, najbolje koristi one bez plastičnog sloja. Nosi grudnjak koji dobro pristaje i nema žicu.

• Izbjegavaj nadražujuće tvari: Kreme, ulošci za dojenje, deterdžent ili mirisi mogu izazvati ekcem. Ako je koža crvena, peruta se, vlaži ili svrbi, misli i na to.

• Sakupljače mlijeka koristi štedljivo: Silikonski sakupljači koji se podtlakom pričvrste za dojku mogu pri čestoj upotrebi dodatno nadražiti bradavice.

A što je sa šeširićima za dojenje ili školjkama za dojke? Šeširići za dojenje pomagalo su za prihvat dojke; protiv boli pri izdajanju ne pomažu. Kod dojenja britanska zdravstvena služba i međunarodno stručno društvo za medicinu dojenja ne preporučuju njihovu uporabu bez dobrog razloga. Za školjke za dojke i srebrne štitnike, koji bi trebali držati tkaninu podalje od nadraženih bradavica, nije jasno ubrzavaju li cijeljenje. Ako ih ipak koristiš, pazi da se ispod njih ne zadržava vlaga.

Dok su bradavice otvorene i osjetljive, smiješ prilagoditi rutinu: smanji usis, provjeri pristajanje lijevka, izdajaj kraće. Ako svaki potez boli, ručno izdajanje često je najnježnije rješenje. Kod vrlo jake boli pumpicu možeš odložiti na 12–24 sata i u tom se razdoblju redovito ručno izdajati kako količina mlijeka ne bi pala i kako dojka ne bi postala prenapeta.

Ako otvorena mjesta ipak ne zacjeljuju nakon nekoliko dana, vlaže ili se stvaraju žute kraste, neka ih pregleda liječnik. Raspucane bradavice mogu se upaliti.

Tvoje su ruke najnježnija pumpica koju imaš i rade bilo gdje. U prvim danima nakon poroda često čak bolje izvuku gusto prvo mlijeko nego uređaj. Ovako to ide:

1. 1

   Temeljito operi ruke i pripremi čistu posudicu sa širokim otvorom.

2. 2

   Zagrij dojku nekoliko minuta toplom mokrom krpicom. Zatim ravnim dlanom dugim, laganim pokretima prelazi od pazuha prema bradavici, bez dubokog pritiskanja.

3. 3

   Jednom rukom podupri dojku odozdo. Drugom oblikuj slovo C palcem i kažiprstom, nekoliko centimetara od bradavice, tik izvan tamne areole.

4. 4

   Nježno pritisni palac i prst jedan prema drugome, otpusti pa ponavljaj mirnim ritmom. Prsti ostaju na mjestu i ne kližu po koži.

5. 5

   Budi strpljiva ako u početku izlaze samo kapi. Ostani u ritmu.

6. 6

   Kad se mlaz smanji, pomakni prste malo dalje oko dojke i ondje kreni ispočetka. Zatim promijeni stranu.

Ručno izdajanje ne bi smjelo boljeti. Nemoj povlačiti ni stiskati samu bradavicu; pritisak ide malo dalje straga, na rubu areole. U početku se možda čini nespretno, ali nakon nekoliko pokušaja većina mama brzo uhvati ritam.

Provjerena kombinacija glasi ovako: prije izdajanja nekoliko minuta topline, primjerice topla mokra krpica na dojci ili vrijeme odmah nakon tuširanja. To opušta i mnogima pomaže da mlijeko lakše poteče. Ako je dojka nakon toga osjetljiva ili natečena, hladnoća ublažava otok i bol, odmah nakon izdajanja i između izdajanja: hladni oblog ili hladna, vlažna krpica, svaki put oko deset minuta. Hladne obloge uvijek omotaj tankom tkaninom kako hladnoća ne bi išla izravno na kožu. Možeš koristiti i obloge od svježeg sira ili listove kupusa ako ti odgovara; pritom je glavni učinak zapravo hladnoća. U istraživanjima listovi kupusa nisu hladili bolje od leda.

Dvije iznimke ipak vrijedi znati:

• Vruće, crveno, natečeno mjesto: Ovdje se osloni na hladnoću, a toplinu skrati ili je preskoči. Toplina širi krvne žile i može pojačati otok. Međunarodno stručno društvo za medicinu dojenja kod znakova upale izričito preporučuje hlađenje, po želji i svaki sat.

• Bijela bradavica koja peče nakon izdajanja: To upućuje na grč krvnih žila, vazospazam (više o tome niže). Tada pomaže suprotno: odmah suha toplina i izbjegavanje hladnoće.

Protiv boli smiješ uzeti i lijek. Ibuprofen i paracetamol smatraju se lijekovima protiv bolova prvog izbora u dojenju, prema savjetodavnom centru za lijekove u trudnoći i dojenju. U mlijeko prelaze samo vrlo male količine. Ibuprofen dodatno djeluje protiv upale i otoka. Drži se doziranja iz upute o lijeku i pitaj u ljekarni ako nisi sigurna ili uzimaš još neke lijekove.

Odjednom osjetiš zatezanje u jednom dijelu dojke. Napipaš tvrdo, osjetljivo mjesto, možda je koža iznad njega malo topla ili crvena. Kod zastoja mlijeka tegobe ostaju ograničene na dojku: temperatura ne raste iznad 38,4 °C i ne osjećaš se stvarno bolesno.

Za razliku od onoga što naziv sugerira, najčešće nije riječ o čepu u jednom mliječnom kanaliću koji treba istisnuti. Prema današnjim saznanjima, sitni kanalići su suženi zbog nadraženog, natečenog tkiva. Zato su se preporuke posljednjih godina promijenile. Možda ćeš još uvijek čuti: snažno masirati, tuširati se vrućom vodom, izdajati se što češće do kraja. Danas stručnjaci savjetuju nešto drugo:

• Nastavi se izdajati u uobičajenom ritmu. Nemoj naglo prestati jer to može pogoršati tegobe. Ali nemoj se ni dodatno izdajati ili ići do posljednje kapi: više pražnjenja znači više stvaranja mlijeka i još veći pritisak u tkivu.

• Hladi, nakon izdajanja i između, po želji i svakih sat vremena na nekoliko minuta.

• Ibuprofen protiv boli i upale, ako ti odgovara.

• Bez snažne masaže. Jako gnječenje ili istiskivanje tog mjesta, pogotovo masažerima ili električnim četkicama za zube, oštećuje tkivo i pojačava upalu. Dopušteno je samo vrlo lagano milovanje po koži i nježan pritisak ravnim dlanom tijekom izdajanja.

• Pusti dojku da diše. Bez uskog grudnjaka i odjeće koja steže. Najbolji je grudnjak koji dobro pristaje i pruža potporu.

• Odmor. Lezi i prepusti, gdje god možeš, kućanske poslove i brigu o bebi drugima. To nije lijenost, nego dio liječenja.

Uz takve mjere upala se često smiri i bez dodatnog liječenja. Ako ti nakon 24 sata nije bolje, ako ti je u međuvremenu gore ili se pojavi temperatura, neka te pregleda liječnik. Kvržica koja se i nakon tri dana još pipa također traži liječničku procjenu kako bi se isključio apsces.

Dobro je znati: dojka u razdoblju dojenja često je kvrgava i bez zastoja. Žljezdano tkivo jednostavno nije glatko. Dakle, kvrgavost ne znači automatski zastoj mlijeka. Važno je je li neko mjesto tvrdo, bolno i crveno ili se povećava – i ostaje li kvržica. Ako se tvrdo mjesto i nakon tri dana još pipa, neka ga pregleda liječnik, čak i ako ne boli. Uglavnom je dovoljan ultrazvuk, a on je u dojenju bez problema moguć.

Najbolja prevencija su ravnomjerni razmaci, odgovarajući lijevak, primjerena jačina usisa i široka odjeća. Ako ti se dan poremeti, primjerice zbog posla, radije malo pomakni jedno izdajanje nego da ga potpuno preskočiš.

Ako se mjesto poveća, postane crvenije i toplije te se osjećaš bolesno, stručnjaci govore o mastitisu, odnosno upali dojke. Tipični su jaka bol, natečena, crvena, topla dojka i tegobe slične gripi: iscrpljenost, glavobolja i bolovi u tijelu, zimica i temperatura iznad 38,4 °C. Na tamnijoj koži crvenilo je često teže vidjeti. Tada posebno obrati pažnju na toplinu, otok i bol.

Ako sumnjaš, izmjeri temperaturu toplomjerom. U prvim tjednima nakon poroda hormoni mnoge žene tjeraju na znojenje, a valovi vrućine lako djeluju kao temperatura. S druge strane, prava temperatura u prvim tjednima može imati i druge uzroke, primjerice upalu maternice, rane od carskog reza ili mokraćnih putova. Zato u ordinaciji uvijek napomeni da si nedavno rodila.

Ako imaš temperaturu i osjećaš se bolesno, na vrijeme potraži liječničku pomoć: u ginekološkoj ordinaciji ili ordinaciji obiteljske medicine, a izvan radnog vremena u dežurnoj liječničkoj službi. Ovisno o nalazu, možeš dobiti antibiotik. Postoji više njih koji su kompatibilni s dojenjem i izdajanjem, pa zbog toga ne moraš prestati. Uzimaj ga točno onoliko dugo koliko je propisano. Ako nakon otprilike 48 sati nema poboljšanja, ponovno se javi.

Vrlo važno: tvoje mlijeko ne šteti bebi, čak ni kod bakterijskog mastitisa. Možeš ga i dalje davati, a nastavak izdajanja u uobičajenom ritmu pomaže i dojci. To vrijedi za zdrave, donošene bebe. Ako je tvoja beba na odjelu za nedonoščad ili pedijatrijskom odjelu, obavijesti tim prije nego što dobije to mlijeko, primjerice ako u mlijeku ima gnoja ili ako uzimaš antibiotik. Uz tvoj antibiotik beba može imati rjeđu stolicu ili dobiti soor. To prijavi pedijatru, ali nemoj samoinicijativno prekidati antibiotik. Mastitis, usput rečeno, nema veze s lošom higijenom i nije zarazan.

Rijetko se iz mastitisa razvije apsces, ograničena nakupina gnoja. Prema međunarodnom stručnom društvu za medicinu dojenja to se događa kod oko 3 do 11 posto žena s akutnim mastitisom. Znakovi su sve tvrđe i crvenije mjesto s napetom oteklinom ispod njega ili temperatura koja prvo nestane pa se vrati. Apsces treba liječnički drenirati, najčešće iglom ili malim rezom. Dojenje ili izdajanje obično se ipak mogu nastaviti.

Skineš lijevak, a bradavica je snježno bijela. Ubrzo nakon toga peče, pulsira ili probada, a često najprije postane plavičasta ili ljubičasta, a zatim crvena dok se krv vraća. To je vazospazam: sitne krvne žile grčevito se stisnu. Tipični okidači su hladnoća i promjena temperature, primjerice odmah nakon izdajanja, pri izlasku iz toplog tuša ili pokraj zamrzivača u trgovini.

Osobito često pogađa žene koje i inače brzo dobiju hladne ruke i stopala ili imaju Raynaudov sindrom. Raynaudov fenomen je čest: javlja se kod do svake pete žene reproduktivne dobi. I ozlijeđena bradavica, primjerice zbog preuskog lijevka, može pogodovati grču krvnih žila.

Što pomaže:

• Odmah nakon skidanja lijevka prekrij bradavicu i suho je utopli, primjerice ugrijanom tkaninom ili toplom, ne vrućom termofor-bocom u navlaci koju ne pritišćeš jako. Koža sa slabijom cirkulacijom lakše izgori.

• Izdajaj se u toploj prostoriji, drži toplo gornji dio tijela i stopala i štiti dojke od hladnoće, uključujući hladne obloge.

• Provjeri pristajanje lijevka. Trenje i pritisak dodatno štete bradavici.

• Odrekni se nikotina u bilo kojem obliku, uključujući e-cigarete i snus, jer sužava krvne žile. Ako želiš prestati uz flastere ili žvakaće gume, dogovori to s liječnikom. Nepušenje usto smanjuje i rizik od sindroma iznenadne dojenačke smrti.

Ako to ne pomogne, spomeni to u ginekološkoj ordinaciji ili ordinaciji obiteljske medicine. Postoje lijekovi koji šire krvne žile i mogu se koristiti i u dojenju. Budući da se vazospazam često zamijeni za soor, vrijedi ga točno opisati: reci da bradavica prije boli pobijeli i da hladnoća pokreće bol.

Peckajuća, probadajuća bol koja traje i nakon izdajanja ili se širi duboko u dojku mnoge navede na pomisao o gljivicama. Doista, kvasnica, najčešće kandida, može zahvatiti bradavice. Tipični su ružičasta, sjajna ili perutava bradavica, svrbež i bol koja je jača nego što bi se po koži očekivalo.

Za soor govore i bijele naslage u ustima tvoje bebe, uporan pelenski osip ili antibiotik koji si ti ili tvoja beba nedavno uzimali. Ipak, s brzom dijagnozom gljivične infekcije treba biti oprezan: stručnjaci nisu složni koliko često se kandida doista krije iza takve boli. Slično se mogu osjećati i lijevak koji ne pristaje, prejaki usis ili vazospazam.

Zato dijagnozu neka postavi liječnik – za tebe u ginekološkoj ordinaciji ili ordinaciji obiteljske medicine, a za bebu kod pedijatra. Ako je riječ o sooru, liječit ćete se oboje istodobno, najčešće mašću za bradavice i gelom ili suspenzijom za bebina usta, čak i ako jedno od vas nema tegobe. Inače ćete gljivicu stalno prenositi jedno drugome. Nemoj bebi na svoju ruku stavljati gel za usta: neki mikonazol gelovi zbog opasnosti od gušenja odobreni su tek od navršena 4 mjeseca. Inače, ostatke mlijeka u ustima možeš obrisati čistom, vlažnom krpicom, ali naslage od soora ne možeš. Dijelove pumpice u tom razdoblju posebno temeljito peri nakon svakog izdajanja i pitaj u ordinaciji ima li smisla dodatno ih iskuhavati.

• Mliječni mjehurić: Mala svijetla točkica ili mjehurić izravno na bradavici koji probada pri izdajanju. Nemoj ga bušiti iglom. To ozljeđuje kožu i može pojačati upalu ispod. Ako ne prođe sam od sebe, liječnik ti može propisati protuupalnu kremu koja je kompatibilna s dojenjem.

• Ekcem: Crvena, perutava, svrbljiva ili vlažna koža na bradavici i areoli može biti reakcija na kreme, uloške za dojenje, deterdžent ili mirise. Izostavi sve što je novo. Ekcem koji je samo na jednoj strani i ne zacjeljuje tjednima uvijek treba liječnički pregledati.

• Prenapunjena dojka: Ako dojka stvara više mlijeka nego što treba, tupo boli ili oštro probada čim se jako napuni i često curi. Dodatno izdajanje to pogoršava jer naručuje još više mlijeka. Tada se izdaji samo umjesto jednog obroka ili ako je dojka prije spavanja neugodno prenapeta – i samo do olakšanja.

Ako dojka, naprotiv, boli duboko iznutra, a izvana se ništa ne vidi i ništa od ovoga ne odgovara, i to spomeni liječniku. I za to postoje uzroci koji se mogu liječiti.

Ako nisi sigurna odakle bol dolazi, zapisuj dva do tri dana. Zvuči kao gnjavaža, ali često je to najbrži put do uzroka. Kod svakog izdajanja zapiši:

• vrijeme i razmak od prethodnog izdajanja,

• stranu, veličinu lijevka i razinu usisa,

• koliko si se dugo izdajala i koliko je izašlo,

• kada je boljelo – pri usisavanju, cijelo vrijeme ili tek poslije – i koliko jako, na ljestvici od 0 do 10,

• kako je bradavica poslije izgledala: normalno, bijelo, ljubičasto, natečeno ili nadraženo.

Često se brzo pokaže obrazac. Boli li samo lijeva strana iako na obje koristiš isti lijevak? Je li gore nakon dugih pauza? Peče li najviše kad ti je hladno? Za to je dovoljan papirić pokraj pumpice. Ali svako izdajanje možeš bilježiti i u Moonsleepu, uz količinu i stranu, a veličinu lijevka i jačinu boli dodati u komentar. Ako poslije sjedneš u ordinaciju, jednostavno pokažeš obrazac umjesto da ga pokušavaš rekonstruirati iz sjećanja.

Kad boli, lako dođe misao da jednostavno prestaneš. No nagli prekid izdajanja čini dojku prenapetom i može pogodovati zastoju i upali. Bolje je: tražiti uzrok, prilagoditi rutinu i po potrebi se neko vrijeme ručno izdajati. Ako želiš potpuno prestati, postupno smanjuj broj izdajanja.

Pomoć možeš dobiti i ako nemaš primalju. Ginekološka ordinacija ili ordinacija obiteljske medicine može procijeniti i liječiti upalu, soor i vazospazam. U ljekarni možeš dobiti lijekove protiv bolova koji su kompatibilni s dojenjem, a često i dodatnu opremu ili posuditi pumpicu. Ako ti zbog zdravstvenih razloga treba električna pumpica, a tu spadaju i jako ozlijeđene bradavice, liječnik ti je može propisati (više o tome u pitanjima niže).

Ako imaš primalju ili možeš doći do savjetnice za dojenje, primjerice u nekoj grupi podrške dojenju, zamoli je da pogleda kako se izdajaš. Drugi par očiju često odmah vidi sjedi li lijevak kako treba. A ako nema nikoga: i uz korake iz ovog članka možeš sama napraviti jako puno.

A ako primijetiš da te izdajanje jako opterećuje psihički, da strahuješ od svakog izdajanja ili si danima potištena, spomeni i to u ordinaciji. To je jednako dio liječenja kao i nadražena bradavica.

I na kraju, jer se između pumpice, bočica i sata to lako izgubi: upravo sada radiš jako puno za svoje dijete, često više puta na dan i noću. To smije biti naporno. Ne mora boljeti. Izdajanje bez boli nije luksuz, nego cilj.